Piše: Goran Razić
21.02.2016
Tri su najveća pojedinačna sportska događanja u Hrvatskoj; Utrka Svjetskog kupa na Sljemenu, ATP turnir u Umagu i biciklistička utrka Tour Of Croatia. Ponosan sam da imam tu sreću sudjelovati i raditi na dva od tri navedena događanja. Tour Of Croatia mladi je projekt, koji je svoje premijerno izdanje doživio 2015. godine i odmah se nametnuo svojom odličnom organizacijom, velikom gledanošću (preko 50 milijuna gledatelja preko nacionalnog TV prijenosa te svakodnevnog prijenosa na Eurosportu 2), ali ono što je možda najinteresantnije - otkrio je svijetu, ali i stanovnicima RH kakve ljepote zapravo imamo. Mnogi od nas toga nisu niti bili svjesni, a helikopterski kadrovi koji su svakodnevno putem TV prijenosa stizali na male ekrane sve su ostavljali bez daha. Upravo u ovom segmentu bio sam angažiran sa svojim timom. Odnosno, čim zornije prikazati ovaj vrhunski sportski događaj, ali u kontekstu turizma i prirodnih ljepota te nezaobilazne atmosfere uz stazu. Kada me Ozren Müller samo nekoliko mjeseci prije utrke nazvao i rekao; “Razoli, jesi zainteresiran sudjelovati u ovom projektu? Okuplja se odlična ekipa oko Vladimira Miholjevića i svi su vrlo entuzijastični! Ajmo to razvaliti kao što to radimo sa Snježnom kraljicom!”, nisam ni sekunde dvojio. Ivan Črnjarić i Vladimir Miholjević već od prvog sastanka su isijavali pravom dječačkom energijom te Tour Of Croatia doživljavaju poput malog djeteta kojem žele osigurati sigurno odrastanje. Nakon prvih telefonskih razgovora odradili smo i prve konkretnije sastanke, a iako budžeti u tom trenutku još nisu bili jasni, a PR utrke je debelo kasnio, krenuli smo u konkretne tehničke pripreme.
Dogovoreno je da sa svojim timom pokrijem fotografije i video utrke, ali na način koji TV prijenos ne može prikazati. Naglasak je trebao biti na kadrovima koji prikazuju prirodne ljepote te sva događanja na startevima i ciljevima. Sandro Rubinić je bio zadužen za sportsku fotografiju vodećih biciklista te za akcijske fotografije pelotona koje je snimao s motora, dok su Krijstijan Komarica i Ivan Lacković iz KL-Phota radili fotografije na odabranim punktovima iz tzv. “sačekuša”. Damir Jevtić i Ranko Frka bili su zaduženi za snimke iz zraka na istim tim lokacijama, a ja sam s kamerom na ramenu snimao čim više kadrova za svakodnevne highlights video spotove u trajanju od 1-2 minute, a koji su bili namijenjeni za Youtube, društvene mreže te za video wall na startevima i ciljevima pojedinih etapa. Nakon završetka cjelokupnog događanja još je valjalo isporučiti 5-10 minutnu reportažu sa završnim rezimeom, a koja bi bila idealna za emitiranje na domaćim TV postajama te društvenim mrežama. Iako s puno velikih sportskih događanja u nogama ovo je za mene ipak bilo jedno sasvim novo iskustvo. U 5 dana utrke napravili smo nešto više od 2.000 km, (nakon čega su auti odmah išli na mijenjanje lamela, diskova i disk pločica), promijenili smo 6 hotela, bili na 5 starteva i 5 ciljeva, prošli Hrvatsku od Makarske pa sve do Sv. Martina na Muri i ono što je najbitnije, napravili smo masu odličnih multimedijalnih sadržaja za organizatore. Glavna problematika s kojom smo se susreli bila je dinamika događanja. Dan je počinjao već između 6 i 7 ujutro s doručkom, grupiranjem foto/video opreme i odjavom iz hotela te odlaskom na start etape. Nakon toga imali smo u prosjeku oko 45 minuta za snimiti sva događanja na startu (publiku, izvođače, govornike, krajolik, bicikliste, vizualu sponzora i partnera te sami start etape. Nakon toga vozili bi se autima u servisnoj karavani netom iza pelotona da bi ih prvom prilikom prestigli i gasom do daske jurili na prvu dogovorenu poziciju, gdje bi radili sačekušu. Odabrane pozicije svakodnevno su pomno dogovarane s Vladimirom Miholjevićem koji je tu imao najviše iskustva, budući da je nekoliko puta prošao cijelu trasu utrke i unaprijed je znao pozicije vizualno najatraktivnijih točaka. Ti podaci bili su neprocijenjivi i uštedjeli su nam puno vremena. Nakon vožnje nerijetko i preko 200 km/h zauzeli bi poziciju, odradili snimanje u svega nekoliko minuta te bi nakon prolaska pelotona jurili na sljedeću poziciju. Ukupno bi po etapi imali u prosjeku 3 do 4 odrađene pozicije (plus start i cilj). Nakon toga morali smo prvi doći u cilj, progurati se autima čim bliže samoj ciljnoj ravnini, zatim je valjalo pregrupirati opremu te odmah nakon toga i snimiti sami ulazak pobjednika cilj. U ovoj fazi već smo odavno ušli u kasno popodne, no posao ni približno još nije bio gotov. Nakon odrađenog proglašenja pobjednika i još nekih BTS kadrova sjedali bi u aute i već bili na putu za sljedeći hotel koji je obično bio negdje kod starta sljedeće etape. Odmah po smještaju u hotel krenula bi postprodukcija i obrada cjelokupnih sadržaja tog dana. Kris i Lac bi isporučivali fotografije za medije i društvene mreže, a ja bih nakon večere uronio u montažu s kojom bih završio tek između 22 i 2h ujutro.
Svi video prilozi mogu se pogledati na službenom YouTube kanalu Toura of Croatia
Odabir odgovarajuće opreme ovdje je bio vrlo bitan. Sve je moralo biti na najvišoj razini kvalitete, ali zbog praktičnosti morali smo raditi i određene kompromise po pitanju količine opreme, budući da smo morali biti brzi i relativno lagani zbog konstantnog života u pokretu. Kompletan video materijal sam snimio Sony FS700R kamerom u svom standardnom setupu sa custom made Gearbox shoulder rigom, Kinotehnik viewfinderom i Rode NTG2 shotgun mikrofonom. Dnevno sam u prosjeku trošio dvije do tri velike Sony NP baterije, a u 6 dana se nasnimilo oko 300 GB materijala. FS-700 kamera u ovom se setupu pokazala kao odličan odabir, budući da je funkcionirala u punom ENG stilu i kao takva je bila vrlo praktična. S druge strane kamera je nudila lijepi "filmski look" koji se ipak isticao od slike snimljene za TV produkciju, a što je davalo dodatni šarm svim tim prirodnim ljepotama te je bilo u velikom skladu s originalnom namjenom snimljenih materijala. Dron koji smo koristili bio je DJI Phantom 2 s GoPro 3+ kamerom. Prednost Phantoma je nevjerojatna prenosivost i pokretnost. Phantom je nezamjenjiv kada treba naglo izletjeti iz auta, snimiti kadar i u roku od 5 minuta već sjediti u autu i juriti na drugu lokaciju. Na raspolaganju smo imali 6 baterija te smo u prosjeku uvijek polijetali s punom baterijom (po jedno polijetanje na četiri odabrane lokacije plus jedno polijetanje na startu i cilju). Ono što je loše kod Phantoma je njegova pouzdanost. U nekoliko navrata smo imali problema i s pouzdanosti GoProa koji je ponekad (standardno) znao otkazati poslušnost, a ponegdje se javljao i problem sporog hvatanja signala (kanjon Rječine, kanjon Cetine i sl.) te problemi s vjetrom, budući da ovakva klasa drona ne trpi čak ni umjeren vjetar za bilo kakav ozbiljniji rad. No ipak, snimili smo odlične materijale koji su se odlično nadopunjavali s helikopterskim kadrovima i kadrovima sa zemlje. Montažu sam radio na mom i7 Macbook Pro računalu s SSD-om, a Final Cut Pro X je dao potrebnu brzinu cijeloj priči zbog lakog i brzog pregledavanja snimljenih materijala te odličnih opcija sortiranja i izdvajanja sirovine po “keywordima" i “favoritsima”.
