Vip utrka Snježne kraljice i Svjetski skijaški kup

Službeno fotografiranje utrke Svjetskog skijaškog kupa i iskustva s fotografiranja ostalih utrka Svjetskog kupa

Utrku FIS Svjetskog skijaškog kupa Snježne kraljice pratim i fotografiram od njenog prvog izdanja, još dok je bila "Zlatni medvjed”, sada već davne 2005. godine. Sve je krenulo fotografiranjem i novinarskim praćenjem za potrebe portala Skijanje.hr, da bi se nadogradilo i s angažiranjem mog tima za upravljanje društvenim mrežama i web stranicama Hrvatskog skijaškog saveza (Croski). No nakon nesreće iz 2009. godine u kojoj je život izgubio Renco Kosinožić, dotadašnji službeni fotograf Saveza, preuzeo sam vođenje fotografske službe najvećeg pojedinačnog sportskog događanja u Hrvatskoj, Audi FIS Ski utrke Snježne kraljice na Sljemenu. Samim time ušao sam u organizacijski odbor sljemenskih utrka, te od tada vodim brigu o svim domaćim i stranim akreditiranim fotografima na Sljemenu (u prosjeku njih preko 200). Kao voditelj fotografa brinem da su svi fotografi informirani o svim aktualnostima oko održavanja utrka. U uskoj suradnji s press službom dodjeljujem fotografima propusnice za ulazak na stazu, s direktorom utrke odabirem pozicije fotografa na stazi (koje ne smiju ometati natjecatelje, ne smiju ometati koridore snimanja TV kamera ili pak vidljivost oglasa uz stazu), vodim brigu o protokolu prilikom svih javnih događanja u sklopu utrka te se brinem kako bi odlične fotografije svake godine nesmetano našle svoj put do brojnih redakcija diljem svijeta. 

Kao i svaki drugi posao i ovaj ima svoje lijepe i manje lijepe trenutke. Nerijetko broj zainteresiranih fotografa za ulazak na stazu premašuje maksimalno dozvoljeni broj (40) te je neizmjerno važno osim fotografskog oka baratati i socijalnim te psihološkim vještinama. Na dane utrka voditelj fotografa među prvima dolazi na stazu i zadnji s nje odlazi. Vremenske (ne)prilike često su jako varljive te često valja očekivati promjene od sunca sve do kiše, snijega ili velikih hladnoća. Oprema na stazi od presudnog je značaja te često može biti važna po život. Primjerice, fotografi ne smiju ući na skijašku stazu bez ispravnih dereza. Osim toga, zbog sigurnosti ne smiju na stazu unositi stative (izuzev monopoda) te ostale opasne predmete, a ruksaci i skije za vrijeme trajanja natjecanja moraju biti odloženi s vanjske strane ograde, kako skijaš u padu ne bi slučajno na njih naletio i ozlijedio se. Osim vođenja foto službe te službenog fotografiranja utrka za potrebe Hrvatskog skijaškog saveza, imao sam prilike fotografirati brojne utrke Svjetskog skijaškog kupa diljem Europe i svijeta. Tako sam, primjerice, nebrojeno puta fotografirao najbolje skijaše u Kranjskoj Gori i Mariboru (SLO), Val Gardeni, Alta Badiji, Madonni di Campiglio, Bormiju (ITA), St. Moritzu, Lenzerheideu, Wengenu (SUI), Flachau, Kitzbühelu, Schladmingu, Lienzu, Söldenu (AUT), Münchenu, Garmisch Partenkirchenu (GER), Beaver Creeku (USA), Sočiju (RUS), Whistleru (CAN) itd. Svih tih godina imao sam prilike bilježiti ključne trenutke pisanja svjetske skijaške povijesti, poput osvajanja olimpijskih medalja i medalja sa Svjetskih prvenstava Ivice Kostelića, ali i svjedočenja vjerojatno najvećem uspjehu hrvatskog skijanja - osvajanju velikog Kristalnog globusa Ivice Kostelića za najboljeg skijaša na svijetu 2011. godine u švicarskom Lenzerheideu.